RAZGON, VERONIKA
(Veronica officinalis L.)
je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Scrophulariaceae. Mnoštvo sitnih svetlo-plavih ili svetlo-ljubičastih cvetova sakupljeno je u grozdraste cvasti a njeni nazubljeni, zeleni listovi, sa naličja su ljubičasti i maljavi. Stabljike su takođe maljave, četvorougaone i polegle po zemlji i izbijaju iz puzećeg rizoma. Raste na suvom zemljištu, na obodu šuma i po livadama, ima je u čitavoj Evropi sa izuzetkom mediteranskog pojasa.
Ona se koristi kao lekoviti deo biljke, sadrži iridoidne glikozide (aukubozid), flavonoide, tanine, organske kiseline (hlorogensku i kafenu), saponine i tragove etarskog ulja.
Zbog svog delovanja na „čišćenje krvi“ čestoslavica je nekada korišćena za lečenje gubavosti. Veruje se da biljka dobila ime po Svetoj Veroniki, koja je po legendi, izlečila imperatora Tiberija od lepre, time što mu je lice prekrila tkaninom na kojoj su bile utisnute crte lica Isusa Hrista. Zapisi o upotrebi čestoslavice kao lekovite biljke mogu se naći u delima Hijeronimusa Boša u XVI veku, kao i kod Sebastijana Knajpa, koji su ovu biljku preporučivali kao univerzalni lek za mnoge bolesti. Tradicionalno upotrebljavana kao sredstvo protiv tuberkuloze, za olakšavanje iskašljavanja, i za preznojavanje, čestoslavica se koristi i kod bolesti organa za varenje, jetre, slezine, bubrega i mokraćnih puteva, kao i za ublažavanje tegoba kod gihta i reumatskih oboljenja. Upotreba se preporučuje i za ublažavanje vrtoglavice i nervoze izazvane pojačanim intelektualnim naporima.
U narodnoj medicini se koristi kod ekcema, za ublažavanje svraba kože, i za ispiranje kao sredstvo za ubrzanje zarastanja rana.
Usled nedostatka podataka o bezbednosti, upotreba se ne savetuje tokom trudnoće, dojenja i kod dece mlađe od 12 godina.
Upotreba velikih količina čaja može izazvati dijareju, stoga se treba pridržavati preporučene dnevne doze.
Kada su Rimljani svojevremeno osvojili zemlju koju su naseljavali Germani, preko domaceg stanovnistva upoznali su veroniku, ljekovitu biljku koju su Germani iznad svega cijenili.
Nazivali su je "osnovnim lijekom protiv svih boljki" pa se i danas u narodu zove lijekom za sve. I Rimljani su se, kako sam procitala u jednoj staroj knjizi o ljekovitim biljkama, uvjerili u njenu veliku ljekovitost.
Kada su nekom poznaniku ili prijatelju zeljeli da naprave poseban kompliment, rekli bi mu da posjeduje toliko dobrih osobina kao visoko cijenjen razgon.
Te izreke sam se sjetila kada mi je jednoga dana neki gopodin pricao da ima visok holesterol u krvi i da je u vise navrata zbog toga lezao u bolnici.
Savjetovala sam mu da pije caj od razgona, i to dvije solje dnevno. Veoma sam se radovala kada mi je posle pola godine ispricao kako su ljekari prilikom nedavnog pregledali bili iznenadjeni kada su vidjeli da u njegovoj krvi nivo holesterola vise nije povisen.
Veronika, koja je u narodu poznata kao razgon, cestoslavica, vetrovalj, bijela boca i zmijin kuruz, voli suho zemljiste i raste u sumama na mjestima gdje je drvece posjeceno, pored zivica i plotova, ispod zbunova, u jarku, pored puta i na ivicama suma.
Stabiljka joj je obrasla dlacicama i raste poleglo pri tlu , a listovi su sitni i nazubljeni po ivicama, srebrenog odsjaja te prelaze u uspravme svjetloplave do ljubicaste cvijetne klasove.
Listovi lako otpadaju na dodir, pa se otud biljka i zove razgon. Razgon cvjeta od maja do avgusta, a skupljaju se cvasti. Najdjelotvornije su biljke koje rastu na rubovima suma i pod hrastovima.
Ljekovita biljka, koja nam je ostala jos iz vremena nasih cukundjedova, omiljeni je dodatak cajevima za prociscavanje krvi i zajedno sa svjezim vrhovima koprive lijeci hronicni ekcem.
Veronika se svesrdno preporucuje kod dosadnog starackog svraba. Slabe i osjetljive osobe dobro je podnose kao sredstvo za zeludac jer je blagog dejstva, a potpomaze i varenje. Njome se takodjer otklanja i katar zeluca i lijeci poremecaj rada crijeva.
Zeljela bi narocito da ukazem na to da razgon (veronika) ima velicanstveno ljekovito dejstvo kada je rijec o nervozi koja se javlja kao posljedica psihicke prenapregnutosti. Solja caja uvece, prije spavanja, svojim umirujucim dejstvom cini cuda.
Svajcarski paroh Kincle ovaj caj za smirenje preporucuje ljudima koji mnogo umno rade. Oni caj treba da piju prije spavanja. Pamcenje ce se poboljsati i nestace nesvjestice. Veronika pomjesana sa korijenom celera otklanja slabost zivaca i depresiju, a izuzetno povoljno djeluje i kod zutice, pjeska u mokraci i kod bolova zglobova koji se javljaju kao posledica reume i gihta.
Jedan svestenik mi je rekao: "Velike praznine u mom pamcenju nestale su, na moje iznenadjenje, posle 14 dana koristenja po dvije solje caja dnevno od razgona i rastavica (pomijesanih u jednakim djelovima). Vec sam pri propovjedi zaboravljao neke vazne rijeci. Postao sam nesiguran i nervozan. Biljke su mi nevjerovatno brzo pomogle."
Kod hronicnog suhog katara bronhija razgon takodje cudesno djeluje. Za pluca se koristi mjesavina istih djelova plucnjaka, listova podbjela, bokvice i razgona. Caj i se zasladi s malo meda ili biljke popare vrelom vodom u kojoj je rastopljen zuti secer.
Kod zutice i oboljenja jetre i slezine preporucujem sledecu cajnu mjesavinu : 50g korijena maslacka, 25 g cvjetova vodopije (cikorije), 25 g lazarkinje i 50 g razgona (veronike). Ove biljke dobro promijesati. Na cetvrt litre vode uzeti punu malu kasiku i tokom dana piti, gutljaj po gutljaj, po dvije solje nezasladjenog caja.
Od razgona, kada je u cvatu, moze da se napravi i svjezi sok koji se preporucuje kod hronicnih koznih oboljenja, prije svega ekcema (recept vidi kod nacini upotrebe). Dnevno se uzme dva do tri puta po jedna puna mala kasika.
Razgon, koji se u starim knjigama o ljekovitom bilju slavi kao vidarska (ranarska) biljka, preporucujem kod zapaljenih i tesko lijecivih rana narocito u blizini cjevanice. Rane se najpre ispiraju cajem: kasnije se preko noci na ranu stavljaju oblozi natopljeni svjeze poparenim razgonom te se noga umota tako da bude utopljena.
Oboljeli od gihta i reume trebalo bi da pokusaju lijecenje djelotvornom tinkturom od razgona. Ona se spolja koristi za utrljavanje, a pije se po 15 kapi dnevno sa malo vode ili caja.
Svake godine izvjesni period obavezno pijte caj od svjeze ubranog razgona. On ne samo da smanjuje zakrecenost krvnih sudova nego ih stiti od nje, a tijelo usljed svoje moci da prociscava krv ponovo cini gipkim. Zato vas molim prihvatite ovaj savjet!
NAČINI UPOTREBE RAZGONA
Pripremanje čaja: 1 puna mala kasika prelije se sa cetvrt litre vrele vode i ostavi se da odstoji kratko vrijeme.
Svjezi sok: cvasti se operu i neosusene iscijede u sokovniku. Male boce napune se sokom i cuvaju u frizideru.
Tinktura: dvije pune pregrsti isitnjene biljke u cvatu potopiti u rakiju od zita jacine 38-40% i 14 dana ostaviti na suncu ili u blizini izvora toplote.
Čajna mjesavina: 1 puna mala kasika prelije se vrelom vodom i ostavi da odstoji kratko vrijeme.
Нема коментара:
Постави коментар